Na trening sam došla psihički spremna kao da idem na egzorcističku seansu. Da istjeraju đavla iz mene. Jerbo, znala sam, ovi dečki što se tuku u ringovima i kavezima i što-ti-ja-znam-u-čemu, nisu baš uviđavni prema neradu. Pa čak niti kada su u pitanju dame. Pogotovo ako su dobar dio djetinjstva proveli u Dubravi, (iako mi je Brane kasnije objasnio da je po majci Sinjanin, a po ocu romanticni Talijan. No dobro, imam i ja kakav-takav pedigre, odnosno uličnu naobrazbu. Odrastanje u nvozagrebačkom naselju Travno neminovno je nosilo neke takve, borbeno-preživljavačke reperkusije sa sobom. Ako si želio opstati, morao si pretrpjeti i zadati pokoji udarac. Brane je sa rezigniranim izrazom lica otklonio bilo kakve moje insinuacije o tome da je ulica utjecala na njegov životni odabir i, kao da je takvu tvrdnju čuo po petstoti puta, odlučno rekao:

“Gluposti. Moj odabir sporta nema nikakve veze sa sklonosti konfliktnom ponašanju. Dosta mi je već glupih predrasuda o borcima kao o osobama slabijih mentalnih kapaciteta, borba se odvija iz glave, bez mozga se mlate samo siledžije.”

Sumnjičavo sam ga pogledala, s obzirom na svu ikonografiju koja se vezuje uz borilačke sportove, pogotovo ako se, baš kako je to i Brane imao prilike iz prve ruke vidjeti, uz njih veže mnogo novca. Kao da mi je naslutio misli, nastavio je:

“To je sve showbusiness, folklor koji se mora odigrati samo predstave radi. Svi pravi, predani borci koje ja znam su dečki koji su načitani, često i solidno obrazovani, mirni i nekonfliktni… Na primjer, uzmimo trčanje na 400 metara. Kako god da okreneš, riječ je o repeticiji iste radnje, bitno je istrenirati tijelo, um možeš u potpunosti isključiti, 400 metara uvijek ostaje 400 metara. I točka. Dok, naprimjer, u ringu se odvija proces ekvivalentan šahovskom meču, igra polakog osvajanja terena, nadmudrivanja, onesposobljavanja protivnika, pat pozicija, šah-mat. I poslijedice svake loše procjene su, vjeruj mi, mnogo gadnije nego za šahovskom tablom.”

Vjerovala sam mu. Uostalom, Brane ima papir koji dokazuje da je žestoki momak sa žestokim IQ-om. Naime, prije nekoliko godina sudjelovao je u istraživanju u kojem se ispitivala projekcija stresnih stanja na sposobnost zdravog rasuđivanja. Njegov natprosječni IQ ostao je zavidno visok i za vrijeme kriznih situacija. Što bi se reklo – hladne glave. A da je kriznih situacija bilo – dok je radio u specijalnim postrojbama MUP-a, ili na tjelesnom osiguranju visokih dužnosnika – bilo je…

“Maaa…ne želim biti lažno skroman, ali svi smo bili izvanredno obučeni, sve krize su se rješavale trenutačno. Puno je gadnije bilo raditi osiguranje u noćnim klubovima, tamo su se znale dogoditi prave ulične tuče, tamo je bistra glava i dooobra procjena ponekad pitanje života ili smrti.”

Pitala sam se, zašto taj momak impresivnog znanja i tijela krojenog prema školskim postulatima ljudskog borbenog stroja (znam da mi nećete vjerovati, ali na pitanje je li ikada bio u teretani – odgovorio mi je: “Mislim da da, jednog četvrtka, čini mi se…”) ne ulazi u ring?

“Ozlijeda, nažalost… Nije trofej iz ringa, nego od vremena provedenog na terenu za vrijeme domovinskog rata,ozljeda kuka kraljeznice… Ali te sam svoje snove brzo kompenzirao. Kada je Mirko osvojio Grand Prix, bilo mi je kao da sam ga ja osvojio. I na neki način i jesam… Znaš, kada sam bio klinac, to je bilo sve o čemu sam sanjao. Stajao sam satima u redu za kino, film u kojem igra Bruce Lee. Moj idol… Jedini. Neki su se ložili na onog drugog, na Jamesa Bonda, ali njega nisam nekako kužio. A Van Damme je došao tek kasnije, puno kasnije…”

Taj isti Jean-Claude Camille François Van Vaerenbergh zvao je Braneta da se okuša u filmu. Legenda hoolywoodskih akcijskih filmova od već antologijskg “Bloodsporta”u skromnom je dečku vidio svježu krv.

“Nije to za mene…nekako to nisam ja. Super je kada te tako netko prepozna, ali ja sam nešto drugo. Zvali su me poslije Mirkovog osvajanja Grand Prixa, mogao sam birati koga ću trenirati… Odlučio sam ostati. Zasad. Vrbovali su me čak i u Qatar, uoči Olimpijskih igara, da pripremam borce… Što bih ja tamo? Tu mi je obitelj, sin. Mogao bih otići u Cage Rage u Englesku, ili u UFC u SAD, to bih čak i volio. Ne znam, vidjeti ću, vrijeme je na mojoj strani…”

Trenutak kasnije, stajala sam sa Branetom u kavezu. Ja. U kavezu? WTF? Iznerviran mojim čuđenjem pokušao mi je objasniti važnost korištenja peta i rotacija prilikom udaraca. Gledala sam ga razrogačenih očiju u nevjerici dok mi je, unoseći mi se u lice, iznosio svoje viđenje stvari:

“Gle, ovdje nitko ne ulazi nošen dobrim namjerama. Moraš se znati obraniti! Zato SLUŠAJ što ti govorim!”

Pratila sam ga suznim očima madagaskarskog lemura, i dalje u nevjerici..

“Obraniti se? OD ČEGA?! Od napada razjarenih stilista dizajnerskim torbicama?!”

“Gledaj, ovo nije mjesto za mamine maze. Htjela si box, i sad si ga dobila. Zaboravi što si naučila prije, jer nije dobro. Sada sam ja tvoje oko, ja razmišljam umjesto tebe, ja sam tu da ti kažem što ne radiš dobro… I to moramo proći da bismo mogli dalje. Školica, ne gine ti…”

Sat vremena kasnije moji trbušni mišići (inače ih vježbam u neograničenim količinama), bili su zahvalni na boli koju osjećaju. Znači, vježbali su. I to dobro. I moj ego je bio nahranjen. Od Braneta škrtog na pohvalama uspjela sam iscijediti četiri “bravo”. Ok, tri – priznajem, jednog sam izvukla na prevaru…

“Nema nekog generalnog pravila za sve, ali je jedno opće mjesto u cijeloj ovoj priči… Često me pitaju, zašto, naprimjer, moraju batom lupati po traktorskoj gumi. Ako želiš redukciju masti, funkcionalne mišiće, repetitivnu snagu, dobar kapacitet pluća – onda si na pravom mjestu. Teretana ti neće dati takvo tijelo i vrhunsku formu – tj. možda hoće, ali uz veliku pomoć raznih preparata. Događalo mi se da odbijem neke klijente, nisam u njima vidio entuzijazam i predanost, a to je bitno…”

Morala sam priznati samoj sebi da mi ovaj dečko djeluje kao netko tko jako dobro zna što hoće. I još bolje zna što radi. Ali sada na samom kraju, morala sam odraditi svju misiju u ime cijelog ženskog roda vječno opterećenog problemom težine i celulita…

“Rezultati preko noći? To me pitaš? Gle, postoje brži rezultati, ali sve ovisi o motivaciji… Ja, primjerice, mogu skinuti i do 10ak kila u mjesec dana, jer dobro poznajem svoj organizam, mogu s njim raditi što hoću… 10 godina trenerskog iskustva me je naučilo dobrom poznavanju mehnizama tijela, ali, opet, svi smo drugačiji.. Zato je bitan individualan pristup, uvažavanje svih problema i nedostataka, i cilj se već nazire… Ti – sutra, malo ću te testirati u aerobnom treningu! “

Pobožno sam stisnula svoje nove bijele rukavice i zamislila se nad onim što mi se sutra sprema. Ali nema veze… Baš mi je drago što nakon dugo vremena neke stvari imaju element iznenađenja.

“Pitala si me tko je po mom mišljenju trenutno najperspektivniji hrvatski borac..? Stipe Bekavac…to ti je moj sud.

Taj dečko ima srca. Za destoricu.”

by Nikolina P.